troublemaker

"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, mi danas znamo jedno, a to je to što imamo: poezija da nije zlatna ribica u kristalnome lancu tihe lirske sobe, ni tamjan slatkih riječi u gubici krvnika."

08.04.2014.

san.

Osjetiš li dašak hladnoće koja nas stišće jedno uz drugo.Osjetiš li blagi miris ustajalis starih stvari,vidiš li mene.Ne vidim više ono što bi trebao biti ti,sjediš tako blizu mene a tvoj lik nestaje,ti nestaješ.Ponovo čupam te iz sna,ponovo kopam stare zastrašujuće jame,grabim te dok ti gmižeš u tu crnu zemlju.Gledaš me plašljivim očima,i drhtavom usnom govoriš da bježim,a ne gledaš mene.A ja zbunjena bježim,vraćam se vučem te a ti mene ne želiš, ti mene ne vidiš. Sablasti se naginju nada mnom dodiruju mi nevino djevojačko tijelo,upijaju mirise velikim nosevima i pohotljivo se smiju dok ti nijemo viriš iz rupe,dok ti nijemo okrećeš glavu,dok ti žudnjo moja ne vidiš mene.Hvatam zgrčenim rukama mekanu crnu zemlju krici zapinju jedan za drugim od silne žurbe i prepuštam se pogledu tvog zelenog oka iz koga se nazire suza,možda me sada napokon vidiš,možda je trebalo samo da umrem kako bi privukla jednu tvoju trepavicu da se spusti za mene iako ne znam ko si ti.Budim se iz sna mokra od znoja,zgužvana postelja ispod kreveta,uzdasi se još uvijek otimaju iz mene riječi naviru,prsti lude.Srce,ah da ne pričam ta mala ludorija nikad brže nije kucala.Čudim se snu,ono što izbjegavam u javi sustiže me tamo.Ja se jako bojim spavati,tada više nisam svjesna sebe,pitam se da li moj mozak,um ko već upravlja sa mnom kad sklopim te uklete oči?Dotičem neke nevidljive zastore,hodam upakovanim sanjivim sobama,ko bira u koju ću ući kad to nisam ja?Ko je taj ko je ušao u tu sobu samnom,neko koga sam voljela možda?radimo li to mi,sjećali bi se zar ne?Prenem se noću,pobjedim i izađem iz jedne sobe, zaspem u drugoj sam, čudne zvjeri,čudni ljudi poznati a nikad viđeni, ja ne prepoznajem sebe tamo, ja vidim mene tamo kako buljim u svoj lik i nepomično grizem usne boje nara,curi sok iz njih a ja sam nijema, moj lik je nijem.Plašim samu sebe svojim sopstvenim likom, svjesna da je san a ipak nisam budna.Ko me tjera da napuštam jedan a ulazim u drugi, možda me neko traži u svom snu tako silno da me odvuče sebi.Ne znam kako da sklopim oči, ta mala kožica od kapaka krije neke svjetove, ponekad se bojim da zauvijek tamo ne ostanem..