troublemaker

"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, mi danas znamo jedno, a to je to što imamo: poezija da nije zlatna ribica u kristalnome lancu tihe lirske sobe, ni tamjan slatkih riječi u gubici krvnika."

01.08.2015.

Skriveni sebi sami

Skrivam se tu negdje u zjenicama što žude,iza zastora trepavica koje udišu zabranjeni zrak.Skrivam se tu u osmjehu tužnom i lepršam iznad okamenjenih pogleda.Skrivam se jer svijet je zvuk koji ne želi da se nadjača,tu iza pogleda,tu iza ogromnih mojih treptaja uhvaćena za tanke svilene zgužvane kapke sudbine. Skrivena od dodira, lebdim kao rasut polen po zraku, zgrčen kao pčelin pokušaj da ga dohvati. Mirišem iza vela neznanja, iza zastora tajni onim mirisom raja, strahom pakla, dodirom znatiželje. Vrti se ringišpil želja, vrti se moja nepoznata silueta, moja nevino uprljana duša, vrte se moji neuhvaćeni snovi, nepreboljene ljubavi, nedostižno znanje o meni o svijetu o skrivenosti. Skrivam se a skrivenošću se otkrivam, zaprljana od svijeta, uplašena od kozmosa, ushićena od smrti. Zelenilom očiju prolazim kroz guste zapetljane grane, gutam brzinu pogleda, prstima lomim čvrste stijene, nogama guram gusto more. Bježim iz skrivenosti, iza zastora trepavica, iza lažnih snova, iza tužnih okamenjenih pogleda iza sebe same. Bježim od sebe same, od skrivenosti mene same.