beats by dre cheap

Hvala im za genocid.

Možeš li da zamisliš tamnicu,sebe stranca kako udišeš ustajali miris blage hladnoće iz te trule male prostorije.Možeš li da oživiš sunce kada mjesec zauzme njegovo mjesto.Jer plašiš se,znam da se plašiš.Isto sunce,isti dan koje vidiš samo u djelu sjećanja koje nisu uspjeli otrgnuti od tebe,teško ali slušaš negdje u daljini krupne kazaljke od sata i shvataš kako dan stoji,već dva sata stoji usidren i prkosi,a ti se plašiš,znam da se plašiš.Laskaš i prozirno pretvorljivo šapućes zidovima,misliš postaće ljepši,misliš odmaknuće se u stranu,misliš nestaće straha,ali se ti i dalje bojiš.Bojiš se čovječe grijeha u kojem si uživao,bojiš se lica u kojima si tad strah vidjeo,bojiš se znam da se bojiš patnje koju si drugima ubrizgavao u vene.Zagrizi o ti svemoćni čovječe,pljuj svoju krv po onom blatu koje si zalijevao da mrtvi plod dadnu,daj jednu kap u kojoj se slijeva sva agonija,sva sjećanja,ona moć,onaj strah kojeg se bojiš,neće da teče i krv tvoja boji se izaći.Kezio si se pred odsjajem naoštrenog noža,koji će lakše da kolje da se ti ne mučiš,ne da se ne muči ta delikatesa ispred tebe.Zalijevao si Drinu,Miljacku,Savu pravio od nje vina,da piješ da se kupaš,a sada se bojiš ja znam da je strah tu.Mršava tijela,rane od mučenja,buljave oči,ispucale usne,krvavi prsti,tijela bez glava,silovane žene,mrtva djeca,iskasapljena lijepa lica bosanki sjecas li se toga tu sada kada te pritiscu te zidine one koje si stalno tenkovima rusio,ona zemlja u koju si nevine stavljao dok je ona plakala,bojis li se dok mnoge riječi govore o tebi,dok mnogi pišu o tebi,o ti krvniče dok mi strahujemo od tebe?Mi i dalje drhtimo od straha,placemo od bola,jedemo od siromastva,mi se i dalje bojimo,mi i dalje griješimo,mi i dalje zaboravljamo.Ne boj se,ustani uzmi nož koji čuvaš za sebe kreni i uživaj dalje svi te čekaju ,mi te se više ne sjećamo,rijeke su se izbistrile,zemlja nevine prebolila.Dođi mi čekamo ispruženih vratova,iskopanih grobnica,zadignutih suknji.Ne boj se krvniče,jer vi niste zaboravili gdje ste stali,a mi ćemo misliti da je sve početak i užasavati se,i bojati se,i umirati jer ništa nismo naučili.Ustani pogledaj sunce,mjesec je pobjegao,ustani ne boj se tama i ti opet postajete prijatelji,a nas je sunce napustilo.

troublemaker
http://simone-beauvoir.blogger.ba
13/03/2014 14:37