beats by dre cheap

Dušu za jednu sliku

Ja nezahvalnik, izgnanik, nihilista buljim danu u oči stisnutih zuba i režim kao neka pobjesnela životinja. Preda mnom se život nikad ne mjenja, već samo one jadne njegove slike kao pred svakim njegovim zatvorenikom. Ogromno sunce opet drže na konopcima da ne padne dolje, a onaj ustajali smrad probuđenih utroba izlazi iz postelja u jamama.Ponovo sam tamo, držim te za ruku a ti više ni ne vidiš da sam to ja, ne osjećaš da sam kraj tebe ti više ništa ne osjećaš. Neko reče „mrtav je“ pogledala sam gore da vidim dušu koja lebdi iznad tebe, a ni ona nije znala da je gledam. Povlačili su mi ruke, trgali za odjeću, odvlačili na silu a ja sam samo ćutke gledala gore, nisi pogledao samo si nijemo otišao. Guste ulice ispred mene, krupni i sitni kamenčići bockali su me kroz tanke papuče, nisam poznavala ni jednu od ovih zgrada, a bezbroj puta sam ih vidjela. Nisam znala da li sam ikada pošla ovim putevima ali ja sam užurbano išla poznavajući ih godinama. Srela sam neke čudake, poderane odjeće, sa cigarama, smrdljivim ispijenim flašama, srela sam neku djevojku, njihala se na nekome ispod nje i smijala se provirujući ispod znojave kose, krijući njegov lik. Više nisam osjetila kamenje, više nije bilo ljudi.Stajala sam sama pred ulazom u zgradu u kojoj su prodavali nove slike života za ljudsku dušu, nisam više ni znala da li sam čovjek, da li je imam potrčala sam prema vratima bilo je otvoreno, neka čudna muzika je svirala, vjetrovi su se ganjali po zgradi polupanih prozora, vrata su lupetala i bijeli kreč je uz ritam muzike odpadao sa zidova. Nije bilo nikoga, krenula sam prema krovu koji nije više bio siguran da li može izdržati da ga gaze. Vidjela sam siluetu kako mi najednom protrča ispred znatiželjnih nijemih očiju, nisam potrčala da je stignem samo sam nastavila da koračam. Na drugoj uskoj već polomljenoj stepenici stajao je oduran krezavi starac, probijao me je pogledom. Šutljivo i nezainteresovano sam ga dotakla pri prolazu, odmah gore me je čekala djevojka crvene kose, lica kao anđeo,zlog osmijeha. Znala sam da sam izašla iz onog čistog svijeta i došla da prodam prljavu dušu za sliku.Potrčala sam zadihana i sretna prema izloženim slikama koje sam iza ugledala, najednom nisu više stajale izložene stvorila se preda mnom hrpa njih. Oči su lebdjele iznad ovog brda tražeći onu jednu, vraćen onaj stari trenutak za kojim jadna evo sad čeznem. Sadašnjost me miluje tankim izgriženim prstima, dok se prošlost igra žmurke, krije se ispod ove hrpe,znam da je tu. Htjela sam samo da dobijem sliku tog trenutka, da osjetiš moju ruku,moj dah i onaj posljednji pogled kojeg si izbjegao.A prošlost se krije sada tu čeka da zgrabi ovu dušu prodanu, hrpa nepregledna ispred mene, a ona se sad krije znam da je tu.

troublemaker
http://simone-beauvoir.blogger.ba
07/04/2014 22:32