beats by dre cheap

Krah svega

Umiru moćnici, umiru geniji, umiru bogati, umiru siromašni, umiru religije, svjetovi, gradovi, planete, sunce, nastaje kaos. Nestajemo mi. Tajac, prazan prostor po prvi put naša čula doživljavaju u iskustvo do sada neiskustvene stvari, prevazilaze se granice uma, licem u lice gleda se sa idejama koje je pretpostavljao, koje je štitio gleda u Boga, gleda u vrijeme, gleda u prostor, vidi ono što je onako za sebe. Tajac, da li je to varalica, stojimo li mi tu, jesu li umrli ljudi, svjetovi, da li je kaos? Reci mi, reci mi nadmoćno odjekuju čovječije riječi a praznina ih guta. Pogledaj me, a nikoga ne vidim vrijeme nas prikriva jedne drugima, dodirni me, prostor nas pomiče jedne od drugih. Stoji li to neko iznad, sada blizu nas u iskustvu, posmatraju li to moje oči vječito biće, nisam sigurna da se uopšte ja to pitam. Osjećam rukama da nemam odjeće, šta zar smo svi goli? Strah, jecaji, vrištanje siječe čvrsti štit između nas, sada se vidimo al šutimo. Stid zbog golih tijela?,ili smo nijemi od straha? Ili ne znamo koga da pitamo kao i uvijek vjerujemo samo sebi, gdje su zamke, kakav je ovo svjetski horor, neki modifikovani rat, novi eksperimenti na ljudima? Pogledi su uprti gore, vilice su nam vezane providnim silikonom koje su se spuštale do zemlje, vidim kako se smanjuju, da li smo to mi bili lutke dole, na zemlji, ako je postojala ?Ko upravlja ovim vrpcama?.Tajac, krikovi se čuju iz nevidljivih pravaca, oči su uprte tamo, nastaju novi putevi, koračamo pitam se da li da ostanem ovdje, nikada nisam ni bila uz svoju vrstu, ali da li ću se žrtvovati time za ostale, nije nešto što bi i jedan „čovjek „od nas uradio. Iz straha da ne spasim svoju vrstu, trčim kroz guste redove koji se probijaju jedan kroz drugog, postaju prozirna tijela, mrtvi umiru, ako smo mrtvi?Nastaju vrata, ispred nas džinovski kameni stubovi, ispred nas praznina i gomila vrata. Stojimo, ovdje nemamo šta ukrasti, te plaču oni čije ruke postaju duže. Počela sam se stidjeti svog golog tijela, nesavršenih linija koje se više nisu skrivala ispod odjeće. Čujemo prigušen strašan zvuk, upozorenje da se krene dalje, biram jedna od vrata na koje većina ide, puštam i ovu bitnu ulogu drugima. Vrata se zatvaraju, tajac ono što je tamo vidimo samo mi koji smo izabrali ova vrata.

troublemaker
http://simone-beauvoir.blogger.ba
24/04/2014 01:50