beats by dre cheap

Portret života mog

Stojim zadihana, sa komadom plahte zgužvane u zgrčenim rukama, osluškujem šuškanje olovke, dok se oslikava sivkasti prah koji se runi od sadašnjih trenutaka. I slikar zbunjen i visok stremi nad šapatom mog pokreta, koji se povija na vjetru poput rubova slomljenog kišobrana. Blesavo su se porađale riječi, uranjajući u tjeme visine, zamagljeno rasplitajući svoju mekanu, slatkastu mrlju u majušnom stidljivom tekstu ne naviknutom na znatiželju pogleda. A ta se pohota zjenica digla kao prašina poslije divljih konja , utrkujući se i sama sa olovnim zidovima koji su se naslanjali na nju stvaravši mrkli kruti mrak. Spustila sam maleni dio čvrsto stegnut rukom, tek toliko da zatreperi i zagleda se u bezbroj riječi koje su se kikotale u gustoj tišini. Krici olovke se nisu smanjili, kočnice nisam čula i poslije toliko izmišljenog scenarija slikar je zanoseći svoje tijelo dodirivao moje sivilom jeftine olovke za portret. Povijala sam se za igrom njegovog pokreta i trnci su mi nadilazili tijelo koje je nago buljilo u nijemu siluetu,i navlačilo na sebe ogrtač njegove šutnje. Kovitlao se vrtlog moje zbunjenosti, gustoća iskorištenog vazduha davila je očajničke pokušaje da pokorim tu nevidljivost. Staklo je zamagljeno ispred mene, ne vidim portret za koji poziram pola života, slikareve ruke već se gube pri svakom izdisaju.Zadržavam dah, dok panika kreće golemim rukama prema mom staklasto blijedom vratu. Izdisaj se pobjednički spušta kao svilena plahta što klizi niz nago tijelo, stojim sama pred zamagljenim ogledalom naslikana slika je nestala, slikar je nestao, zvuk olovke postao je nečujan. Stojim, sama ja i komad plahte zgužvan u zgrčenim mi rukama, i sada samo osluškujem jadnu usamljenu dušu kako jeca.

troublemaker
http://simone-beauvoir.blogger.ba
20/08/2014 02:41