beats by dre cheap

Krik riječima

I tako padne noć i ja čekam da obasjaju siromašne rasvjete ispod zavodničke visine mog prozora, skrivajući malenu glavu pod sanjivu kapu, opuštenih ukočenih ruku bulje u neprolazne mokre puste sarajevske ulice. Čudan krik ima napušteno Sarajevo, naviknuto na galamu, kič i vječiti zvuk tramvajskih šina. Ne zna grad kako da se ponaša, migolji se tamo amo vriskom budi jadne duše koje već igraju karte sa zavodničkim snom. Gutam prašinu izmigoljenu igračku vjetra, i hladan zrak ponovo zavodnički dira moje lice totalno čisto, bez šminke ono uistinu moje. Slušam preskakanje srca, i teški uzdah što pritišće jagodice uvehlih mi prstiju. Teško je kad ne možeš ni najveće tjeskobe da se otarasiš bar na papiru, zloba me toliko stegla da ne dopušta da predahnem. Nisam dugo bila ovdje gdje je moja utjeha zaista počela, tu gdje virtualni likovi svojim prstima znače ono što rijetko ko kad za mene označi. Teško je jer nisam osoba za ispovijesti, stid me malo zavija ali onaj vapaj izvire pod plišanim plahtama ogromne moje skrivenosti. Lako mi se igrati sa riječima, metaforama, teško mi je sebe opisivati njima. Noćima već tako slušam tišinu kako mi vrišti na uho, satima strepim od straha mraka, bojim se same sebe i onoga što me progutalo. Volja je nestala, ispravni ciljevi su se iskrivili, krenuli prema nekamo gdje nema kraja, pojeli ono zadovoljstvo kome svi žudimo na tom kraju. Kamo sad dalje, kuda od starog prozora i pogleda prema samoći? Kako da ozdravim ono što je već napola mrtvo i uvelo, onaj iščezaj koji se danima držao na tankom koncu i molio da ga povučem gore , a ja sam ga pustila. Sada koračam samo riječima, nemam gdje osim tu gdje riječi zaista pletu onu jednu veliku riječitu građevinu, riječi je teško porušiti, one uvijek ostaju kao štit, ono što uvijek stoji kraj nas.

troublemaker
http://simone-beauvoir.blogger.ba
01/12/2014 21:41