beats by dre cheap

Otkucaj srca

Oči mi prodiru kroz stvari koje sam skrila od sebe,zazidala i umirila njihov krik. Umorna sam postala od života, razmišljam često o smrti o tome kako me oplakuju i da li će ikoga biti da mi bar to pokloni. Stegla mi je uzdahe i nadu ova depresija gušeći me i oduzimajući me od mene same. Ne postojim,lebdim iznad svoga tijela onako bez duše ispranih očiju i rastrganog srca ja ne postojim.Razočarala sam mnoge, živim sa maskama smijem se, družim se očekujem a lažno dajem. Plačem, da po prvi put nakon toliko godina gušim se u jecajima bespomoćnog zatvorenika, zakopanog živog jadnika. Povlačim noktima linije po ruci zamišljajući prekidač za ovo kolanje krvi u venama, tražeći onaj kukavički spas koji je mnoge odveo. Nisam ona mala djevojčica puna iščekivanja i uspjeha u životu koju oni gledaju, moji roditelji vide sjenu koja je davno ugušila samu sebe nezadovoljna onim što je postala. To jesam, ja nisam ono što zaista jesam potisnuta sam od strane druge sebe koja je bila željna nekog jadnog života odustajući i ostavljajući mene kao naslijednika u neuspjeloj farsi.Ne mogu da kažem ko sam,a vrištim u sebi već pucam i bojim se ludila.Ne mogu da smirim buku svojih glasova u glavi, da raskinem veze koje me vuku da ostanem gdje jesam. Bojim se nastavka, onoga koji mi se nameće jer nemam hrabrosti da ga otklonim rukom i odgurnem sudbinu koja mi se skrojila. Ne mogu da krivim druge, a zbog njih sam sve uradila, neću da slušam druge a ustvari za samu sebe zatvaram uši.Ovo je jedini krik koji sam pustila tokom dvadeset tri godine, jedina iskra hrabrosti da u nepoznatu javnost pošaljem svoj bol, a prejak je. Ne marim za rukopisom, ne gledam pravilnost ne tražim umjetnost i skrivene igrice u ovom tekstu, dajem sebe.Samo dajem sebe. ludim kucanjem da se oslobodim svog dijela ovog večernjeg ludila kad me obuzmu svi duhovi i demoni i svlače sa mene čitav život ostavljajući prokleto jebeno kajanje. Kajem se za sve, zar nije preveliko to prokletstvo, ne znam šta želim više kad noćima ne mogu da spavam razmišljajući o kraju, onom poznatom kraju jedne uspješne djevojke koja nema vrijednost u ovom prokleto glupom isceniranom životu, traži više ne znajući da li to uopšte postoji.Ostajem i dalje da se izjedam i vrištim iz noći u noć na gluhe uši i mašem za spas na slijepe oči.Ostajem i dalje ona koja nisam, oslobođena bola bar za večeras a sutra opet će me svi zaviti u ludilo i ko zna gdje će to da me odvede.

troublemaker
http://simone-beauvoir.blogger.ba
30/11/2015 00:13